Zašto je e-otpad problem

Elektronički otpad („Elektronički otpad“, „Otpadna električna i elektronička oprema“, WEEE) je otpad koji se sastoji od zastarjele ili nepotrebne električne i elektroničke opreme. U e-otpad spadaju veliki kućanski uređaji, kućanski električni uređaji, računalna oprema, telekomunikacijska, audiovizualna, rasvjetna i medicinska oprema, elektroničke igračke za djecu, električni i elektronički alati, automati, senzori, mjerni instrumenti itd.

I zastarjela električna i elektronička oprema zabrinjavaju jer su mnoge njihove komponente otrovne i bionerazgradive, stoga se e-otpad odvaja od kućnog i miješanog otpada te postoje različita pravila za prikupljanje, oporabu i odlaganje.

Električni otpad se ne može odlagati s ostalim otpadom jer sadrži mnogo štetnih i otrovnih tvari. Obrada i oporaba e-otpada regulirana je nacionalnim pravilima i propisima.

Zbog složenosti problema onečišćenja i značajnog porasta proizvodnje, potrošnje i kasnijeg zbrinjavanja elektronike, postalo je neophodno razviti posebne zakone koji su trenutno na snazi ​​u raznim dijelovima svijeta.

Prema UN-ovom Globalnom praćenju e-otpada 2020., rekordnih 53,6 milijuna metričkih tona (Mt) e-otpada proizvedeno je na globalnoj razini 2019. godine, što je povećanje od 21% u samo pet godina. Novo izvješće također predviđa da će globalni e-otpad dosegnuti 74 milijuna tona do 2030., što je gotovo udvostručenje e-otpada u samo 16 godina.

Zbog toga je e-otpad najbrže rastući tok otpada iz kućanstava u svijetu, potaknut prvenstveno većom potrošnjom električne i elektroničke opreme, kraćim životnim ciklusima i manjim brojem mogućnosti popravka.

Stara računala tipičan su primjer e-otpada

Samo 17,4% e-otpada za 2019. prikupljeno je i reciklirano. To znači da su zlato, srebro, bakar, platina i drugi skupi materijali za oporavak, konzervativno procijenjeni na 57 milijardi dolara, što premašuje bruto domaći proizvod većine zemalja, zakopani ili spaljeni. Uglavnom, umjesto da ih skupljaju za obradu i ponovnu upotrebu.

Azija je proizvela najveću količinu e-otpada u 2019. s oko 24,9 milijuna tona, a slijede je Amerika (13,1 milijun tona) i Europa (12 milijuna tona) te Afrika i Oceanija, prema izvješću. 2,9 milijuna tona odnosno 0,7 milijuna tona.

Postoje velika odlagališta na koja zapadne zemlje odlažu svoj e-otpad.Najveće odlagalište otpada ove vrste nalazi se u Kini, odnosno u gradu Guiyu, informaciju o čemu je potvrdila i sama kineska vlada. Otprilike 150.000 ljudi radi u gradu na recikliranju otpada, koji uglavnom dolazi iz SAD-a, Kanade, Japana i Južne Koreje.

UN procjenjuje da se 80% tehnološkog otpada proizvedenog u cijelom svijetu izvozi u zemlje trećeg svijeta gdje nema propisa.

Još jedno divovsko odlagalište e-otpada koje se nalazi u Gani, Afrika, zapošljava oko 30.000 ljudi. Ovo odlagalište donosi državi između 105 i 268 milijuna dolara godišnje.Gana godišnje uveze oko 215 000 tona e-otpada.

Uzorci kontaminacije uzeti iz tla na području ovog odlagališta pokazuju vrlo visoke razine teških metala poput olova, bakra ili žive.

Još jedna opasnost je vrlo česta praksa spaljivanja uređaja i opreme kako bi se uklonila plastika i kako bi se dobio brži pristup metalima koje sadrže, poput bakra ili aluminija. Dim koji nastaje vrlo je otrovan.

E-otpad sadrži mnoge štetne i otrovne tvari koje nakon što izađu iz oštećene opreme: hladnjaka, perilice rublja, računala, baterije, fluorescentne svjetiljke ili drugog elektroničkog uređaja lako prodiru u tlo, podzemne vode i zrak. Te štetne tvari uzrokuju onečišćenje okoliša, stvarajući rizik za zdravlje ljudi i životinja.

• Živa se nalazi u fluorescentnim svjetlima. Riječ je o vrlo štetnom metalu koji gutanjem uzrokuje oštećenje bubrega, vid, sluh, koordinaciju govora i pokreta, deformira kosti i može izazvati neoplazme.
• Olovo se koristi u elektronici kao sastavni dio lemova i stakla za cijevi s elektronskim snopom.Ima toksična i kancerogena svojstva. Kada se apsorbira u organizam, prvo ulazi u krv u jetri, plućima, srcu i bubrezima, zatim se metal nakuplja u koži i mišićima. Na kraju se nakuplja u koštanom tkivu i uništava koštanu srž.
• Spojevi broma koriste se u računalima. Prodirući u okoliš, uzrokuju bolesti reproduktivnog sustava i neurološke probleme kod ljudi i životinja.
• Barij je metalni element koji se koristi u svijećama, fluorescentnim svjetiljkama i prigušnicama. U svom čistom obliku, izuzetno je nestabilan; u dodiru sa zrakom stvara otrovne okside. Kratkotrajna izloženost bariju može uzrokovati oticanje mozga, slabost mišića i oštećenje srca, jetre i slezene. Istraživanja na životinjama pokazala su povišeni krvni tlak i promjene na srcu.
• Krom se koristi za premazivanje metalnih dijelova radi zaštite od korozije. Element je također sadržan u fosforu katodnih cijevi. Otrovanje kromom očituje se kardiovaskularnim i dišnim bolestima, kožnim bolestima i alergijama. Većina spojeva kroma iritira oči, kožu i sluznicu. Kronična izloženost spojevima kroma može uzrokovati trajno oštećenje oka ako se ne liječi pravilno. Krom također može oštetiti DNK.
• Kadmij se nalazi u baterijama u električnim uređajima. Oštećuje funkciju bubrega, reproduktivnu funkciju, uzrokuje hipertenziju, uzrokuje neoplastične promjene, remeti metabolizam kalcija, uzrokujući deformacije kostura.
• Kada nikal u visokoj koncentraciji uđe u organizam, oštećuje sluznicu, smanjuje razinu magnezija i cinka u jetri, uzrokuje promjene u koštanoj srži i može pridonijeti neoplastičnim promjenama.
• PCB (poliklorirani bifenili) obavljaju funkcije hlađenja, podmazivanja i izolacije u elektroničkim uređajima. Kada uđe u tijelo, ostaje u masnom tkivu, uzrokujući, između ostalog, oštećenje jetre, abnormalnosti reproduktivnog sustava, oslabljen imunitet, neurološke i hormonske poremećaje.
• Polivinil klorid (PVC) je najčešće korištena plastika u elektronici i kućanskim aparatima, u kućanskom priboru, cijevima itd. PVC je opasan jer sadrži do 56% klora koji sagorijevanjem stvara veliku količinu plinovitog klorovodika koji u kombinaciji s vodom stvara klorovodičnu kiselinu, ta kiselina je opasna jer kod udisanja uzrokuje respiratorne probleme.
• Bromirani usporivači plamena (BFR) — 3 glavne vrste usporivača plamena koji se koriste u elektroničkim uređajima su polibromirani bifenil (PBB), polibromirani difenil eter (PBDE) i tetrabromobisfenol-A (TBBPA). Usporivači plamena čine materijale, osobito plastiku i tekstil, otpornijima na vatru. Oni su u obliku prašine iu zraku kao rezultat migracije i isparavanja iz plastike. Spaljivanje halogeniranih materijala i tiskanih pločica, čak i pri niskim temperaturama, proizvodi otrovne pare, uključujući dioksine, koji mogu uzrokovati ozbiljnu hormonsku neravnotežu. Veliki proizvođači elektronike već su počeli postupno izbacivati ​​bromirane usporivače plamena zbog njihove toksičnosti.
• R-12 ili freon je sintetski plin koji se nalazi u klima uređajima i hladnjacima gdje služi kao funkcija hlađenja. Ovo je posebno štetno za ozonski omotač. Od 1998. ne može se koristiti u električnim uređajima, ali se još uvijek nalazi u starijim tipovima uređaja.
• Azbest se koristi u električnim i elektroničkim uređajima, također zbog svojih izolacijskih svojstava. Međutim, uzrok je mnogih teških bolesti poput azbestoze i raka pluća.

Neka moguća rješenja uključuju:

• Odbacite komponente koje se ne mogu popraviti. Postoje tvrtke koje besplatno prikupljaju i recikliraju te uređaje za vlasnike nekorištene opreme.
• Poticanje smanjenja upotrebe opasnih tvari u određenim elektroničkim proizvodima koji se prodaju u svakoj zemlji.
• Proširujući odgovornost proizvođača, nakon upotrebe od strane potrošača, sami proizvođači prihvaćaju proizvod, što ih potiče na poboljšanje dizajna kako bi se mogao reciklirati i lakše koristiti.
• U nekim se zemljama u obzir uzima cijeli životni ciklus proizvoda. Osobe koje se ne ponašaju odgovorno nakon korištenja podliježu novčanoj kazni.
• Neki proizvodi čak imaju ploču dizajniranu za uklanjanje maksimalne izloženosti tim materijalima. Same tvrtke trebale bi imati sustav za recikliranje svojih proizvoda kako bi cijeli planet imao koristi.

"Elektronički otpad" ili WEEE (otpadna električna i elektronička oprema) općenito se može smatrati opasnim otpadom. U većini dijelova svijeta ovaj otpad moraju prevoziti ovlašteni prijevoznici opasnog otpada, a nikako na konvencionalna odlagališta.

Prijevoz ili izravna isporuka na neovlaštena odlagališta, kao i prihvaćanje tog otpada bez pravnih dokumenata, strogo se kažnjava visokim novčanim kaznama.

Recikliranje elektronike smatra se ekološki prihvatljivim procesom jer sprječava da opasni otpad, uključujući teške metale i kancerogene tvari, uđe u atmosferu, odlagališta ili vodene putove.