Razvoj solarne energije u svijetu
Sunčeva energija se koristi kao izvor električne i toplinske energije. Ekološki je prihvatljiv i tijekom njegove pretvorbe ne stvaraju se štetne emisije. Ovaj relativno novi način proizvodnje električne energije brzo se razvio sredinom 2000-ih, kada su zemlje EU počele provoditi politike za smanjenje ovisnosti o ugljikovodicima za proizvodnju električne energije. Drugi cilj bio je smanjenje emisije stakleničkih plinova. Tijekom tih godina troškovi proizvodnje solarnih panela počeli su se smanjivati, a njihova učinkovitost počela se povećavati.
Najpovoljniji u pogledu duljine dnevnog svjetla i protoka sunčeve svjetlosti tijekom godine su tropske i suptropske klimatske zone. U umjerenim geografskim širinama najpovoljnija je ljetna sezona, a što se tiče ekvatorijalne zone, naoblaka sredinom dana za nju je negativan faktor.
Pretvaranje sunčeve energije u električnu može se provesti posrednim toplinskim procesom ili izravno — kroz fotonaponski pretvarači… Fotonaponske stanice opskrbljuju električnom energijom izravno u mrežu ili služe kao izvor autonomne energije za korisnika. Solarne toplinske elektrane uglavnom se koriste za dobivanje toplinske energije zagrijavanjem različitih nositelja topline, kao što su voda i zrak.
Od 2011. godine sve solarne elektrane u svijetu proizvele su 61,2 milijarde kilovatsati električne energije, što odgovara 0,28% ukupne svjetske proizvodnje električne energije. Ovaj volumen je usporediv s polovicom stope proizvodnje električne energije u hidroelektranama u Rusiji. Većina svjetskih fotonaponskih kapaciteta koncentrirana je u malom broju zemalja: 2012. godine 7 vodećih zemalja imalo je 80% ukupnog kapaciteta. Industrija se najbrže razvija u Europi, gdje je koncentrirano 68% svjetskih instaliranih kapaciteta. Na prvom mjestu je Njemačka koja (u 2012.) ima oko 33% globalnog kapaciteta, a slijede je Italija, Španjolska i Francuska.
U 2012. godini instalirani kapacitet solarnih fotonaponskih elektrana u svijetu iznosio je 100,1 GW, što je manje od 2% ukupne svjetske elektroprivrede. U razdoblju od 2007. do 2012. godine taj se obujam povećao 10 puta.
U Kini, SAD-u i Japanu kapacitet solarne energije bio je raspoređen na 7-10 GW. U posljednjih nekoliko godina solarna se energija osobito brzo razvila u Kini, gdje je ukupni kapacitet fotonaponskih postrojenja u zemlji porastao 10 puta u 2 godine — s 0,8 GW u 2010. na 8,3 GW u 2012. Sada Japan i Kina čine 50% globalnog solarnog tržišta. Namjera Kine je 2015. dobiti 35 GW električne energije iz solarnih instalacija.Razlog tome je sve veća potražnja za energijom, kao i potreba borbe za čišći okoliš koji trpi zbog izgaranja fosilnih goriva.
Ukupni kapacitet solarnih elektrana u Japanu dosegnut će 100 GW do 2030. godine, prema predviđanjima Japanskog fotonaponskog udruženja.
Srednjoročno, Indija planira povećati kapacitet solarnih instalacija za 10 puta, odnosno s 2 GW na 20 GW. Cijena solarne energije u Indiji već je dosegla razinu od 100 dolara za 1 megavat, što je usporedivo s energijom dobivenom u zemlji iz uvoza ugljena ili plina.
Samo 30 posto podsaharske Afrike ima pristup izvor energije… Ondje se razvijaju autonomne solarne instalacije i mikro-mreže. Afrika, kao regija sa snažnom rudarskom industrijom, tako očekuje da će dobiti alternativu dizel elektranama, ali i pouzdan rezervni izvor za nepouzdane električne mreže.
U Rusiji je sada u tijeku razdoblje formiranja solarne energije. Prva fotonaponska stanica kapaciteta 100 kW, smještena na području Belgorodske regije, puštena je u rad 2010. godine. Solarni polikristalni paneli za nju kupljeni su u tvornici metalne keramike u Ryazanu. U Republici Altaj izgradnja solarne elektrane snage 5 MW započela je 2014. Razmatraju se i drugi mogući projekti u ovom području, uključujući Primorski kraj i Stavropoljski kraj, kao i Čeljabinsku regiju.
Što se tiče solarne toplinske energije, prema 21st Century Renewable Energy Policy Network, 2012. njezin globalni instalirani kapacitet iznosio je 255 GW. Većina ovog kapaciteta grijanja nalazi se u Kini.U strukturi takvih kapaciteta glavnu ulogu igraju stanice usmjerene izravno na grijanje vode i zraka.